Tropski završetak i kraljevsko prase

Turquoise it is..

Posljednji blog ovoga putovanja nastaje u vlaku za Bangkok. Ono što razlikuje put na Tajland ili bilo koji put koji počinje i završava u Bangkoku je... iz mog iskustva.. Sva ostala putovanja budu predivna i onda nekako tih 4 tjedna bude taman da se malo umoriš od puta, zaželiš nekih podražaja od doma, poželiš spavati u svom krevetu.. A ova tajlandska putovanja su takva da na kraju 4 tjedna osjećam strašnu želju da negdje otputujem :) Pa tako i sada, idemo za Bangkok, veselimo se malo velegradu.. i baš bi sad nekako još nekam dalje..

U vrijeme nastajanja bloga

No ostajemo zahvalni pa nećemo kukati.. Protekli tjedan proveli smo southern style, na otoku, uglavnom radeći popularnu aktivnost: beach hopping.. iliti prebacivali se s plaže na plažu.
Dolazak na otok počeo je opet prevarantski, rezervirali smo smještaj na drugoj strani otoka, a jedino prijevozno sredstvo su njihovi taksiji koji naplaćuju 60 kn po osobi, naravno čekajući da se napune prije nego će krenuti.. Za ovdašnje pojmove to je jako skupo, pa smo odmah u luci uzeli pilu zvanu scooter, ostavili velike ruksake u radnji gdje smo ga rentali i tako vesele slobodne sa malo stvari same se uputile na drugi kraj otoka (govorimo o 18 km). Uglavnom, jako nas to veselilo jer smo za 240 kn, koliko bi nas koštao prijevoz za obje tamo i nazad dobile scooter na tjedan dana.. A da samo znate sto se sve može pojesti ovdje za 240 kn :D

Pila no.2

Smjestili se na Thong Nai Pan Yai, plažu na kojoj sam bila prije 15 godina, moja prva u životu tropska plaža. Sjećam se, iako je bilo davno, kako sam se tada stalno žurila, kao da će mi pobjeći svi vidici.. Pa tako i moje prvo tropsko putovanje, koje je bilo na Tajland, sam u svakom trenutku već razmišljala gdje ćemo sljedeće. Tako sam se i sa Thong Nai Pan-a žurila i iako je plaža bila predivna, moji crvi u guzici tjerali su me, ajmo dalje, ajmo dalje.. Pa mi je kasnije bilo žao, jer sve plaže na tom putovanju kasnije nisu bile ni upola lijepe.. I dalje ponekad žurim, ali ipak sam nešto naučila.. Ovaj put smo baš lijepo zapeli na otoku, obišli ga uzduž i popreko i priuštili si ono vrijeme da ne radimo apsolutno ništa.. i baš je bilo dobro!

I malo veselja, uspjela sam ih i obući.. :D

Plaža je i dalje među ljepšima na otoku, samo vidi se da je tu 15 godina prošlo, duplo više stvari je izgrađeno, malo manje palmica.. vrijeme nosi svoje..

Thong Nai Pan Yai

Smještaj nam je bio bogovski.. Bungalow na samoj plaži, u svojevrsnoj maloj džunglici od palmi i banana, sa terasicom.. raj nad rajevima..
I u društvu naših psića.. I psi su divni na Tajlandu, sasvim nekako dobroćudni i mazni, ovi se dosta brinu za njih.. I čak različito izgledaju, svi mješanci naravno, ali ima velikih i malih, čupavih i kratkodlakih.. Razlika od onoga što se recimo u Indiji razvilo, kao vrsta za sebe, indijski ulični pas.. koji su svi isti..



Pa eto, one dane kada ipak jesmo radili nešto istraživali smo malo otok i sad bi mogli napraviti cijeli review. Biseri našeg istraživanja bili su snorklanje i posjet tzv. bottle beach.
Na otoku ima 1 mjesto savršeno za snorklanje, opet ću sad ja.. tamo sam prvi put poželjela roniti, nakon snorklanja prije 15 godina, prije toga me podvodni svijet nije zanimao.. Dakle, carstvo koralja i podvodnih konstrukcija, svega 15ak metara od obale, sa izuzetno bogatim životinjskim svijetom. Pa smo uz šarena jata tropskih ribica vidjele i barakudu, ribu papigu, čak i meduzu.. to je bilo fascinantno..

Underwater we go...

Par isječaka sa snimke..



Bottle beach je jedna od onih plaža do kojih još nije asfaltirana cesta, već se može doći brodom ili terenskim vozilom.. S obzirom da nemamo niti jedno, odlučili smo se za scooter + hodanje 3 kilometra.. I vrijedilo je svakog koraka, riječi su suvišne, plaža i boje su bile raj, pa smo malo zapele u ležaljci za taj dan..





I na povratku nam još svemir pred najvećom uzbrdicom poslao dečka sa terencem koji nas je odvezao do gore, tako da smo šetnjicu povratka preskočili.
I eto, to su negdje bila ta 2 dana akcije, ostale dane isto smo se vozikali, ipak je oko luke najbolja hrana, pa smo istražili malo i istočnu i zapadnu stranu otoka..
A sad malo o kraljevskom prasetu..
Ovdje je tipičan doručak (koji lokalci jedu) kaow man gai i kaow kha moo.. Kaow man gai otkrili smo još prije, to je zapravo lagani obrok, kuhana piletina sa rižom, uz to se obavezno servira juhica sa strane i dobije neki umakić za preliti.. Dodaš si sam malo čilija i češnjaka i milina.. Kaow kha moo je slična stvar, samo sa svinjom. Zapravo, buncek se prvo malo poprži i onda satima kuha u začinima (kombinirani začini, osjeti se cimet, anis.. kao mix se može kupiti pod nazivom 5 fragnance spices – originalno kinesko). Nakon 3-4 sata dobijemo tamno smeđu juhicu i kuhanog bunceka koji se rspada.. I onda je kaow kha moo kombinacija kao kaow man gai, samo sa prasetom.. Dakle, nas dvije vegetarijanke neki dan smo zaključile da svaki dan jedemo prase. Nekad jednom, a nekad i 2 puta.. U prošlih mjesec dana pojeli smo više svinjetine nego u protekle 2 godine, zaista. Ali dakle lude smo, samo gledamo hoćemo li juhicu ili kaow kha moo ili crispy pork (hrskavo carsko) ili rebarca ili.... i nikako da dosadi. Eto, jedan dan smo jeli i ribu :)

Riba nije dočekala slikanje, pa evo niže malo pajceka i fried banana, sticky rice, coconut..

I tako.. po dolasku smo vidjeli rozog delfina (zaštićena vrsta ovdje), na otoku smo vidjeli cijeli familiju poznatih glomaznih guštera (monitor lizard), veličine krokodila, samo bezopasni za ljude.

Gušterčić

Probušila nam se jedan dan guma.. 45 minuta kasnije ponovo smo bili na mjestu kamo smo krenuli.. sa zamijenjenom zračnicom.. sve nam ide nekako lako :)
Svako toliko neko lijepo uzbuđenje.. Posljednja 2 dana vrijeme se promijenilo, htjela ići roniti, ali spriječila me nevera,  valovi su razbijali po našoj plaži i cijeloj strani otoka koja gleda na otvoreno more. No druga strana otoka bila je mirna, pa nam je i kraj odmora kao i povratak brodom prošao onak.. kak bi si poželjeli i sami :)

Sleeper train

I evo nas nazad u Bangkoku, sutra krecemo, vidimo se uskoro :-*

Šmrc...

Čujemo se iduće godine :)